Bilo da je riječ o sirupu, tabletama, pastilama ili čaju, islandski lišaj jedna je od najpopularnijih biljaka za smirivanje kašlja
Pomisao na islandski lišaj u mnogima će pobuditi osjećaj ugode jer je riječ o učinkovitom biljnom lijeku koji će nas “spasiti” od kašlja. Iako bi se po imenu moglo naslutiti da ova biljka uspijeva samo na Islandu, to nije točno, već je tamo prvi puta korištena u ljekovite svrhe.
Islandski lišaj (Cetraria islandica L) je biljna vrsta koja je zajednica gljive mješinarke i zelene alge. Ova biljka nije raščlanjena na korijen, stabljiku i listove jer pripada u posebnu skupinu biljnih organizama. Ima uspravnu, grmu sličnu steljku visoku do 15 cm, pa se ubraja u grmaste lišajeve. Lišaj je maslinasto zelene boje.
Raste u arktičkim zemljama na tlu, među mahovinom i travom. Rasprostranjen je najviše na sjevernom dijelu Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Azije. U našim krajevima lišaj raste na Velebitu, Plješivici i Dinari.
Uspijeva samo ondje gdje je čisto.
Islandski lišaj je vrlo važan u ekologiji jer je dobar pokazatelji onečišćene atmosfere. Mnogi lišajevi opstaju samo u čistom okolišu jer su osjetljivi na koncentraciju sumpora u zraku. Tamo gdje on raste, znamo da je zrak čist.
Berba i priprema
Za biljni materijal koji koristimo za ljekovite pripravke, beremo samonikle lišajeve zato što uzgojeni lišaj ne sadrži ljekovite tvari u tolikoj koncentraciji kao samonikli. Sabire se isključivo za suha vremena od svibnja do rujna, nekoliko dana nakon sunčanog i lijepog vremena kako bi biljni materijal bio suh. Nakon čišćenja lišaja od različitih onečišćenja (mahovina, iglice bora i druge vrste lišaja), suši se u hladu i čuva na suhom mjestu.
Islandski lišaj sadrži više od 50% polisaharida topivih u vodi. Za gorak okus lišaja odgovorne su lišajne kiseline. Osim toga, u islandskom lišaju se nalaze male količine eteričnog ulja, tragovi željeza i joda. Kemijski sastav ovisi o geografskom podrijetlu.
Djelovanje usinske kiseline
Ljekoviti oblici islandskog lišaja najčešće se koriste kao sredstva za smirivanje kašlja kod upale gornjih dišnih puteva. Visok sadržaj lihnina odgovoran je za zaštitu upaljene sluznice. Oni oblažu upaljenu sluznicu, djeluju protuupalno i smanjuju podražaj na kašalj. Usinska kiselina koja je sastavnica islandskog lišaja ima djelovanje slično antibiotiku. To je potvrđeno kliničkim studijama, pa se za islandski lišaj često kaže da je on biljni antibiotik.
Osim antibakterijskog djelovanja, usinska kiselina pokazuje i antifugalno djelovanje. Usinske kiseline ima i u preparatima za liječenje inficirane kože i sluzokože u kirurgiji, dermatologiji i u kozmetici. Natrijeve soli usinske kiseline u kozmetici se nalaze u obliku losiona, krema i pudera za liječenje mladenačkih bubuljica, seboreičnog dermatitisa kože i vlasišta. Ekstrakt islandskog lišaja je sastavni dio i nekih pripravaka za liječenje želučanih tegoba. Kombinacija sluzi i gorkih tvari pri toj terapiji potiče apetit i metabolizam.
Primjena
Pripravci islandskog lišaja se primjenjuju kod:
- prehlade,
- upale usne šupljine i ždrijela,
- kašlja,
- upale gornjih dišnih puteva i drugog.
Na tržištu dolaze najčešće u obliku sirupa, tableta, pastila, čaja.
Priprema čaja – čaj se priprema tako da 2 g čaja prelijemo s 250 ml vruće vode i pustimo da odstoji, a potom procijedimo. Preporuka je da se uzima tri šalice čaja na dan.
Tonik islandskog lišaja – koristi se pri kroničnoj gastropatiji.
Lingvalete (tablete topive u ustima) sa sadržajem usninske kiseline primjenjuju se u zubarstvu.
Prah – u obliku praha koristi se u dermatologiji.
IZVOR: https://www.adiva.hr/