Hrvatska zbog svog zemljopisnog položaja i klimatske osobitosti nudi sireve karakteristične za određeno područje. Zahvaljujući radu pojedinih istraživača, određeni sirevi ostali su zabilježeni kao etničko bogatstvo Hrvatske.
Opisat ćemo vam par autohtonih sireva iz osebujne ponude hrvatskog sirarstva.
Sir čebričnjak
Autohtoni podravski sir koji je nestao. Nastaje konzerviranjem svježeg sira, na način da se svježi sir preko zime postepeno puni u drvene čebrice te prethodno soli i miješa s mljevenom paprikom te zalijeva mlijekom, vrhnjem ili vinom. Tako popunjene čebrice se odozgo zaliju maslom te čuvaju do proljeća, a konzumiraju se ljeti.
Kuhani sir
Ova vrsta sira uglavnom se proizvodi na širem bjelovarskom području, karakterističnog postupka pripreme, koji je bio poznat već u XII. stoljeću, gdje se ocat dodaje u vruće mlijeko.
Prgice
Sir trdak ili sirek, autohtona je vrsta koja se uglavnom proizvodi u Podravini. Osnovu mu čine svježi domaći sir pomiješan s vrhnjem i soli te se oblikuje u male stošce. Često se prgicama dodaje slatka mljevena paprika, a nakon što se oblikuju, suše se na zraku, a nakon toga stavljaju na dimljenje. Prgice su kvalitetna i omiljena vrsta među našim autohtonim sirevima.
Lički škripavac
Može se proizvoditi od ovčjeg ili kravljeg mlijeka, a naziv škripavac dobio je po tome što škripi pod zubima. Nositelji tradicije izrade škripavca žitelji su planinskih krajeva u podnožju Velike Kapele i Velebita s primorske strane (Bunjevci) i Like.
Tounjski sir
Ovo je dimljeni sir podrijetlom iz šireg tounjskog područja. Izgleda poput okrugle pogače sa zlatno-smeđim površinskim slojem. Nekada se pripremao od kravljeg i ovčjeg mlijeka, dok danas isključivo od kravljeg mlijeka.
Istarski sir
Riječ je o tvrdom ovčjem siru, različite veličine, od 2-10 kilograma.
Paški sir
U Dalmaciji najpoznatiji sir koji se proizvodi od mlijeka paške ovce. Posebnost mu se krije u vegetaciji otoka Paga, koja je oskudna, a opet posebna zbog raznog aromatičnog bilja, ali i posolice koju nosi bura s mora tijekom zime. Na 116. godišnjem međunarodnom natjecanju sira u Velikoj Britaniji, među 4285 sireva iz svih krajeva svijeta, paški sir okrunjen je kao najbolji ovčji sir na svijetu sa zlatnom medaljom u kategoriji najboljeg sira od ovčjeg mlijeka.
Lećevaćki sir
Pripada skupini dalmatinskih tvrdih sireva. Proizvodi se od punomasnog kravljeg ili ovčjeg mlijeka, a može biti i od kombinacije kravljeg i ovčjeg mlijeka. Miris mu je blag i aromatičan, a okus umjereno slan i pikantan. Lećevački sir pune zrelosti prilikom žvakanja topi se u ustima i oslobađa veliku količinu ugodnih spojeva okusa i arome. Postoje stari zapisi koji navode da se upravo lećevački sir posluživao na dvoru cara Austro-Ugarske Monarhije, Franje Josipa I.
Dubrovački sir
Pripada grupi tvrdih ovčjih sireva po sastavu, kao i kvaliteti. Mekane je kore jer se tijekom zrenja njeguje uljem. Zanimljivo kod Dubrovačkog sira jest to što su kalupi za sireve napravljeni od drveta košćele, čije je drvo elastično te sami proizvođači kažu kako u tim kalupima sirevi najmanje potamne.
Skuta
Izuzetno je zdrava jer predstavlja čisti proteinski proizvod, prepun imunoglobulina i albumina te sadrži jako malo mliječne masti. Jača imunološki sustav te pomaže regeneraciji jetre.
Sama proizvodnja sira klasičan je primjer čuvanja hrane tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Prvi zapisi o siru (7000. – 6000. g. pr. Kr.) pronađeni su u kolijevci civilizacije, Mezopotamiji, bogatom poljoprivrednom području smještenom između rijeka Eufrat i Tigris.
Sama Hrvatska svojim prirodnim bogatstvima ima velike mogućnosti u proizvodnji mlijeka i sireva. Od velike važnosti očuvanje je autohtonih sireva kao što je ovih nekoliko primjera iz bogate riznice hrvatskih sireva. Hrvatska bi trebala podržati nove, male mljekare u proizvodnji autohtonih sireva, da bismo uspjeli sačuvati stoljetnu tradicije u stočarstvu i preradi mlijeka punu aduta koji se ističu svojom raznolikošću, posebnošću i kvalitetom ponude.
A. Vukušić