Manje-više je svaki nedjeljni i blagdanski ručak u obiteljima Cetinskog kraja oduvijek bio nešto obilniji, raznovrsniji nego za običnih dana. U svakoj kući obavezno se održavao ručak u podne, odnosno oko dvanaest sati, nakon što bi se obitelj vratila s mise te se oko stola okupili stariji i djeca. U prošlosti, zajednički je obiteljski ručak obvezno najavljivalo crkveno zvono, a taj se tradicijski običaj i danas zadržao u nekim ruralnim (i urbanim) sredinama, zahvaljujući upravo potomcima koji slijede stope svojih predaka. Nedjeljni i blagdanski ručak nigdje se nije toliko razlikovao među obiteljima u ruralnoj i gradskoj sredini. Makar je bivao nešto izdašniji u bogatijim obiteljima, ipak se iz zdjela i tanjura gotovo svake kuće širio miris glasovitih „sinjskih arambaša“, glavnog jela sinjsko-cetinskog podneblja. No poznato je još jedno omiljeno jelo kuhinje toga kraja, a riječ je o sušenom svinjskom, ovčjem i kozjem mesu („koštradini“) koje se najčešće pripravlja zimi uz kiseli ili zeleni kupus. Prema ocjeni gastronomskih stručnjaka, i ono se ,,ubraja u specijalitete cetinsko-sinjske kuhinje, gotovo kao nadaleko poznati ,sinjskih arambaši’.“ Što se pak kruha tiče, mijesi se isključivo od pšeničnog brašna, no nekoć se pripravljao u kombinaciji različitih vrsta žitarica („mišancija“); primjerice, od pšenice i kukuruza, prosa i pšenice ili „sirka“, ili od pšeničnog, raženog i ječmenog brašna.
Često se mijesi i pogača, isključivo od pšeničnog brašna, također ukusan i zdrav kruh bez kvasa koji se peče na ognjištu ispod peke. I uštipci su poznato jelo sinjsko-cetinske kuhinje, također kao poslastica, koji se pripravljaju isključivo od pšenična brašna, prženi na ulju. Demografsko-gastronomski stručnjaci zapisali su kako u prehrani Sinjana i Cetinjana ipak nikada nije bilo obilnog, izdašnog izbora jela, primjerice kolača, salata te inih poslastica kao u sjevernoj Hrvatskoj (Slavonija). Nekoć je to bila kaša i pura od kukuruznog ili pšeničnog brašna, a obično bi se jela drvenim žlicama iz drvene zdjele s varenikom odnosno kuhanim mlijekom, kiselinom („mlaćenicom“), lojem i mašću ili pak rastopljenim maslom („pure i taloga“).
A za ukusne „sinjske arambaše“, čuveni sinjski specijalitet, najvažniji je uvjet dobar domaći kiseli kupus, dakako uz ostale sastojke. Primjerice, pripremi se 60 dkg sočne govedine od vrata, 15 dkg domaće suhe pancete, oko 6 dkg loja od volovskog bubrežnjaka i 20 dkg svježe svinjetine. To se sve sitno isjecka nožem (upućeni ističu kako su arambaši ukusniji kada se meso isjecka nego kada se samelje), uz to se stavi isjeckani bijeli i crveni luk (prema potrebi i ukusu), nastrugane limunove kore, soli, papra, malo cimeta u prahu, 2-3 tučena klinčića, oko ¼ nastrugana oraščića, te to valja sve dobro izmiješati rukama. Zatim se dodaju listovi glavice kisela kupusa kojima se od sredine do vrha odreže/stanji korijen. Na svaki list od kisela kupusa stavi se veća žlica smjese i saviju arambaši. Počinje se savijati s one strane gdje leži korijen, a krajeve svakog arambaša valja dobro obaviti te podvinuti kako se pri kraju ne bi odmotali. Arambaši se slože zbijeno jedan uz drugog, a između njih stavi suho meso, po mogućnosti malo domaćeg pršuta ili suhog jezika jer moraju biti masni i ukusni. Potom se u lonac nalije voda kako bi bili pokriveni, dobro se poklope te kuhaju na laganoj vatri oko tri ili četiri sata. Dok se kuhaju, ne smiju se miješati, nego se nekoliko puta protrese posuda. Najbolje je kada bi se pripravili navečer, odnosno kada se tek malo prokuhaju te sutradan kuhaju do kraja. Arambaši su najukusniji kada se kuhaju u glinenoj posudi, odnosno bakri.
Zanimljivi i ukusni su i specijaliteti jelovnika stanovnika u Glavicama, naselja u sastavu grada Sinja, poput popare sa žmarama (čvarcima), domaćeg sira, dalmatinskog pršuta, dakako i „arambaša na glavički način“. Poznati su kao i svinjski arambaši, vrsta sarme i s mladim, većim listovima vinove loze. Dakako, gastronomski specijalitet toga kraja je i kiseli kupus, po čemu su inače poznate Glavice, sa suhom koštradinom, odnosno dimljenim suhim kozjim mesom, uz to i verzot s različitim dodatcima mesa…
Nedjeljko Musulin
