Nona piše...

Manje-više svaki je nedjeljni i blagdanski ručak u obiteljima Cetinskog kraja oduvijek bio nešto obilniji, raznovrsniji nego za običnih dana. U svakoj kući obavezno se održavao ručak u podne, odnosno oko dvanaest sati nakon što bi se obitelj vratila s mise te oko stola okupili stariji i djeca. U prošlosti

Imotski je oduvijek imao manire malog gradića, oplemenjenog kulturom i sadržajima koji su, zahvaljujući ponajviše njegovim ljudima bili blizu europskih standarda. Između dva svjetska rata bio je i obrazovno središte ne samo Imotske krajine, već i šire. Njegova...