Nostalgija koledanja po otocima

Riječ je to o običaju koje slijedi božićnom čestitanju u kojem sudjeluje skupina mladića ili dječaka, a katkad i žena.
Bitan dio koledanja su pjesme, prigodne za pojedini blagdan. Koledari pjevaju pjesme za dobrobit svih ukućana obilazeći mnoge domove.U Belom na otoku Cresu nakon večere u vrijeme Badnje noći „koledvali“ su dječaci od 12 do 13 godina. Ovo je bio poseban događaj gdje bi dječaci nosili zapaljene fenjeriće i vrećicu obilazeći kuće s lukavom pretpostavkom da će biti nagrađeni. Pozvonili bi na vrata, a kada bi se domaćin odazvao, zaželjeli bi sretan Božić i blagdane, izveli mali igrokaz „koledvicu“ te pjevali razne pjesmice, a zauzvrat dobivali smokve, orahe i mlince. Ukoliko bi iz kuće darivala djevojka, a koledvao je mlađi brat njezinog izabranika, za poklon bi dobivao paprenjak s kojim bi se doma pohvalio, a mladiću bi dao do znanja. Koledanje bi trajalo do polnoćke, a istu kuću posjetilo bi više skupina koledara.

Na otoku Braču zabilježeno je mnogo koledarskih napjeva. Nadalje, postojale su posebne pripreme za koledanje i način izvedbe samih pjesama. Koledari bi se prije polaska prvo dogovorili koje domove posjetiti, a odvijalo bi se na sljedeći način:

Izvor: Rihtman-Šotrić, 1974./5., 250.

– Jole, ča misliš, hoćemo koju kolendu u Kleme, dole pred vrata?
– E najbolje bi bilo!
– Ja mislin, ovo je vej Nova godina, pa vako, da se skupa zabavimo, da bi bilo boje nikakvu kolendu.
– Ajmo ća i ovde gonit!
– Ajmo ća, pa ćemo u Kleme, a onda ćemo od Kleme u mene!
– A, jema pršurat, jema ča bilo?
– Naćemo čegod!
– A u Pove i u Jule neće bit opet slabo!
– Amo ća, njemu je većinom portun zabrakunan! Ali vidićemo! Sada, ako ne bude, lako ćemo poć priko zida!
– A i to će mu se dogodit.

Uglavnom glavni razlog koledanja bio je poželjeti dobre želje svim ukućanima riječima:
– Nek van bude sve čestito,
rodilo van se uvijek žito…

Koledari su očekivali nagradu od domaćina što bi otvoreno i iskazali, a domaćin bi im dao ono što je imao u kući: pršut, meso, kolače, rakiju, vino i dr.
Koledari bi pokazali zahvalnost na način:
– Hvala vami na vem daru
kano pravem gospodaru….

No ne bi uvijek bilo idilično. Ukoliko ne bi dobili nagradu, koledari bi nezadovoljstvo itekako pokazali.

Na Korčuli koledanje bi počelo jako rano, već od sv. Martina (11. studenoga), na Braču od sv. Kate (25. studenoga) te se ponavljalo kod svih važnijih svetaca u prosincu, a završetak bi označio dan Sveta tri kralja.
Naziv koleda preuzet je iz antike — lat. „kalendae“ (ili „calendae“) što bi značilo „zazivati, zvati“, a vjerojatno se odnosi na određene blagdane.
Žalosno je što je danas ovaj topli običaj željenja dobrih želja zamijenila hladnoća tehničke komunikacije.
A. Vukušić