Kotonjada ili još zvana sir od dunja je prava poslastica čiju tradiciju pripreme treba zasigurno dobro očuvati. U našim krajevima najviše se priprema u Dalmaciji gdje se mogu naći stabla dunja kojima pogoduje topla klima. Dunja je voće iz porodice ruža kao kruške i jabuke kojoj jako nalikuje oblikom. Sezona počinje sredinom rujna te traje do studenog. Ne može se konzumirati sirova, već se mora kuhati ili peći. Naime, zanimljiv je podatak da riječ marmelada potječe iz portugalske riječi marmo što znači 'dunja', koja se najčešće koristila upravo za pripremu marmelada. U mnogim mediteranskim zemljama dunja se koristi za pripremu pravih slatkih poslastica, npr. u Španjolskoj se priprema na sličan način kao u našim krajevima kotonjada, u Grčkoj se priprema tako da se peče u pećnici napunjena medom i orašastim plodovima, te je postojala tradicija da prije vjenčanja mladenka zagrize dunju kako bi imala mirisne usne za prvi bračni poljubac. U Dalmaciji se kotonjada pripremala često, na veselje djece koja bi cijelu zimu uživala u okusima dunje. Njome bi se obogatio božićni stol, te je godinama bila nezamjenjiva slastica u vremenu kada naše none nisu imale pristup mnogobrojnim namirnicama kakav imamo danas, te su djeca imala sasvim drugačiji pojam i mjeru za slatko nego što, nažalost, imaju u današnje vrijeme. Dakle, sada je idealno vrijeme za pripremu kotonjade, no ako nemate stablo dunje ili ne poznajete nekoga tko ga ima, dunje ćete jako teško pronaći na tržnici i u supermarketima. Dunje mogu stajati na hladnom i toplom mjestu i do nekoliko mjeseci, dakle nema žurbe, već možete duže vremena uživati u pripremi slatkih i slanih poslastica. Kotonjada može stajati mjesecima u posudama ili kutijama, s tim da pazite na način na koji je slažete. Dovoljno ih je složiti u redove, odvojene masnim papirom pazeći da se ne diraju. Ono što je bitno je da se dobro osuše, čemu u Dalmaciji dobro pomogne bura. Naime, naši stari su kotonjadu sušili na suncu i buri, te je uspjeh sušenja bio zagarantiran u kratkom roku. Između svakog reda posložite listove lovora, a želite li dodatno obogatiti kotonjadu, kada je skuhana dodajte orahe ili očišćenje bajame, te je izlijte u kalupe. Još jedna bitna stvar je da kotonjadu kuhate što duže na laganoj vatri kako bi dobila karakterističnu tamnu boju. Uz pomoć kalupa za rezanje, kotonjadu možete rezati u raznim oblicima kada se stvrdne, a prije nego je stavite sušiti kako bi dobili djeci zanimljive oblike te kako bi ljepše izgledala na božićnom stolu.