Pašticada je tradicionalno dalmatinsko jelo čije korijene možemo pronaći u staroromanskoj gastronomiji, poput specijaliteta talijanske regije Veneto po imenu pastissada de manzo, koja se priprema na skoro identičan način, osim što se nakon mariniranja meso izreže na kriške, te umota u pancetu, veže koncem i tako kuha u umaku od povrća koji je jednak dalmatinskom. Također, poznata je i pastissada de caval, odnosno pašticada s konjetinom, koja je poznati veronski specijalitet. Naime, u Dalmaciji svaki grad, pa i svaka familija ima svoj recept, te svoj tajni sastojak koji baš njihovu pašticadu čini najboljom. Malo je onih koji na novogodišnjem ručku ne uživaju u okusima ovog slasnog specijaliteta, te u vrijeme karnevala kada je na nekim otocima običaj prije karnevalske povorke sudionicima dijeliti pašticadu.

Međutim, postoje mnoge varijante ovog recepta, iako su razlike jako malene. Primjerice, neke se tiču špikanja mesa – dok jedni koriste samo slaninu i luk, neki dodaju mrkvu, šljive ili pak jabuke. Marinada se radi s ili bez dodatka povrća koje se kasnije kuha s mesom, neki koriste ušećereno crno vino umjesto prošeka, te još mnogo sitnih varijacija na temu. Originalan recept kaže kako se koristi goveđi but, no može se spremati i s junetinom koju je svakako lakše pronaći u mesnici, a mnogi je pripremaju i s drugim vrstama mesa, pa čak i ribom, no tu se već podosta udaljavamo od prave pašticade. Zaista je teško, odnosno nemoguće reći koji je originalan recept, no ako nikada niste probali pripremiti pašticadu, probajte, pa kasnije po vlastitom ukusu dodajte začine i namirnice s kojima ćete joj podariti onu osobnu notu i odvesti korak dalje ovaj tradicionalni recept. Tradiciju je naime potrebno razumjeti i čuvati jer nam u svijetu kulinarstva, pa i na drugim poljima, daruje sigurnost i povjerenje u kvalitetu godinama isprobavanih i usavršavanih specijaliteta koji na poseban način spajaju generacije, regije i religije.