Djevojka rođena 284. godine u Sirakuzi na Siciliji svojom je čistoćom u srcu napravila dom za Gospodina te pomogla teško bolesnoj majci kada su svi liječnici izgubili nadu u njezino ozdravljenje. Predaja govori kako ju je otac još kao djevojčicu obećao bogatom mladiću za ženu, nažalost ubrzo je preminuo te mala Lucija ostala sama s majkom Eutihijom. Pomolivši se svetoj Agati spoznala je snagu svoje vjere, odlučila živjeti u čistoći i radosno zbog majčina ozdravljenja počela dijeliti imetak siromasima. Majka ju je savjetovala da to napravi oporučno na što je Lucija odgovorila da tako daje samo svoje imanje, a uostalom, na putu svjetiljku nosimo pred sobom, jer nam leđa ne trebaju osvjetljenje, pa tako i dobra dijela, na putu u vječnost, trebaju svijetliti. Zbog svoje nesebičnosti prijavljena je kao kršćanka, a to je učinio upravo mladić kojem je obećana.
Snagu njezine vjere nastojali su slomiti na razne načine tjerajući je da se žrtvuje rimskim idolima. Odgovor na čin je bio da ona poznaje samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje i da je njemu najdraža žrtva kada pomažemo one kojima je to potrebno. Ona je svoje dala siromasima, tako je jedino preostalo da sebe žrtvuje Gospodinu.
Nisu joj uspjeli uzeti čistoću, niti je zapaliti jer vatra nije dopirala do nje, zato joj sudac probada mačem grlo i ona dobiva dvije krune; djevičansku i mučeničku. Netom prije smrti predvidjela je smrt Dioklecijana i prestanak progona kršćana. Posljednji čin kazne je vađenje očiju i umorno tijelo predaje se Gospodinu 304. godine.
Druga legenda svjedoči kako je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je tada sama sebi iskopala oči da se riješi neželjenog prosca. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao vjernik i svjedok vjere koju je Lucija djelom pokazala. Marija ju je obdarila još ljepšim očima te je umjetnici prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, svjetiljci i očima koje drži na pladnju.
Smatra se zaštitnicom ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), lađara, staklara, krojača, kovača, trgovaca, pisara i vratara.
U njezinu čast 13. prosinca slavimo Dan svete Lucije, kada je najkraći dan u godini, što simbolizira ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa. Njezina posebnost je što zimskom suncu daje snagu te svjetlost ponovno grije promrzlu zemlju iz koje će nicati plodovi.
Osim toga, njezin dan naviješta veliko svjetlo božićne noći – tada se sije i božićna pšenica kao simbol obnove života i plodnosti. Vjeruje se da ovisno o tome kako pšenica uspijeva tih 12 dana do Božića, tako će nam uspješna biti i godina. Dan svete Lucije drag je i djeci koja se tada darivaju slatkišima, voćem ili suhim smokvama u papučama ili pod jastukom.
Na Dan svete Lucije otiđite u kriptu splitske katedrale, koja je otvorena samo na taj dan i uzmite posvećenu vodu i uz molitvu prekrstite se i zamolite da vam čuva oči ili popravi vid. Ispred kripte se pale svijeće i prizor izaziva poseban osjećaj mira i spokoja. Njezino ime lat. Lux, lucis – ‘svjetlo’, govori nam da budemo hrabri i odlučni u svjedočenju svoje vjere te tako i sami postanemo dostojni svjetla.
A. Vukušić
